„Dodir Pariza“ sa muškog stajališta

Vjerujem da su mnogi od Vas čuli za sajam ljepote i kozmetike u Beogradu, ali da jako mali broj Vas zna da taj sajam već nekoliko godina nosi naziv „Dodir Pariza“. Zbog nekih čudnih, meni nejasnih, razloga prema istočnim susjedima, jako malo ljudi hrvatske blog scene, piše izvještaje o navedenom događaju.

Kako je ove godine ženski dio ovog bloga, premda ove godine pojačan, izignorirao svoju obvezu izvještavanja, uzeo sam si za zadatak da je prozborim koju o svijetu kića, rozog i šljokica, kojem sam sebe (opet doborovoljno) izložio.

Međutim, protivnom Vašim očekivanjima, nemam namjeru pisati o novitetima u svijetu bilo kakve kozmetike (ako me draga dobro naučila, navodno za homo vulgarisa postoji preparativna i dekorativna kozmeztika, ne osuđujte me ako griješim), nego o „muškom doživljaju“ sajma, ali i Beograda u cjelini.

Prije svega, što se samog sajma tiče, mislim da bi ekipica iz Zagrebačkog holdinga mogla svašta naučiti od naših istočnih susjeda. Dakle gospodo, nije svrha sajma napuniti nekoliko hala sa polupraznim štandovima (puno više reklamnih nego stvarno korisnih) – dovoljno je jednog napuniti štandićima tako da ni reklamni pano više ne stane u halu, i to štandovima na koje ni jedan lak više ne možeš staviti, a da se sve skupa ne raspadne…a ako baš hoćeš imati happening, onda ostale okolne hale popuniš drugim događajima, npr. sajam stomatologije, estetske kirurgije, game freakova i td. pa da onda na nekoliko metara kvadratnih prostora imate…hm, ajmo biti korektni pa samo reći, svega i svačega.

No dobro, nije ni vrijeme ni mjesto za politiku pa ću ovdje zastati.

Što se samog sajma tiče, kao što sam već rekao, ukratko bi se mogao opisati kao svijet kića, rozog i šljokica. Kad bi pokušali najjednostavnije moguće opisati rekaciju već na samom ulazu na sajam, slika govori više od riječi:

Reakcija žena

surprised-girl

 izvor

(p.s. mene ovo podsjeća na nekog tko je u pms-u našao čokoladu u stanu)

Reakcija muškaraca

Untitled

Da, u pravu ste. Stvarno ima toliko kića, rozog i šljokica. Ali ni to nije sve, posve gratis dobivate i hrpu (ali zaista HRPU) plastike, silikona, neukusa, vulgarnosti i svega sličnog (svaka čast iznimkama). Na prodaju se nudi apsolutno svašta, a kako je moje znanje o svemu tome jako skromno, neću sam sebe a ni Vas zamarati s time.

Iz prve ruke mogu potvrditi kako je predodžba Hrvata o srpskim sponzorušama u potpunosti točna. Štoviše, na trenutke je još i gore. Međutim, za razliku od hrvatskih konzervi, Beograđani znaju kako se puni proračun i zabavalja budale pa ih to sve skupa ne zamara previše – štoviše, uživaju u svakom trenutku pozornosti koji dobiju, a kome smeta, ne mora gledati.

Naime, samo da razjasnimo, za razliku od zagrebačkog sajma ljepote (ili sličnih), koje u pravilu posjećuju isključivo vlasnici kozmetičkih salona (sad po novom sami sebe prozivaju menadžerima) i njihovi patnici koji su prisiljeni pojaviti se i smješkati, a na kojima se izlagači razbacuju sa popustima počeši od 1 do čak 3 posto, meni se osobno čini kako veći dio posjetitelja „Dodira Pariza“ čine svakodnevni ljudi (tzv. pritajene posvuduše), kojima u trenutku kada uđu u halu, zaborave na razum odnosno količinu novaca u novčaniku. Sva sreća pa su cijene toliko smiješne da sigurno nećeš bankrotirati ako kupiš sve što možeš nositi u rukama.

Što se samog Beograda tiče, nekoliko sam puta ponovio, a sad ću to i javno izreći – da mi je zagrebačka plaća i život u Beogradu, odmah potpisujem. Činjenica je da im je standard smiješan, da većina stanovništva grca u siromaštvu, da se ekonomski vjerojatno neće oporaviti još sljedećih nekoliko godina…baš kao niti Hrvatska. Međutim, za razliku od hrvatskih picajzli, nitko ne kuka, nitko ne plaće, niti očekuje da će ga netko drugi financirati. Sretni su što imaju posao, što imaju redovnu plaću i apsolutno su im nejasni hrvatski sindikalci koji plaču jer će im biti isplaćena smanjena božičnica (oni ni ne znaju što je to). Toliko pozitivne energije, srdačnosti, pristupačnosti, dobronamjernosti i pomoći, ja mislim da ćete teško naći u bilo kojem dijelu kugle zemaljske. Osobni dojam, a drugačiji još nisam čuo, je da ću prije skupiti batina na Jelačić placu (da ne pričamo o Konjšćinskoj) nego usred Beograda (po danu ili noći).

Za razliku od ljudi s ove strane Dunava, koji se još uvijek svađaju oko toga na kojem će pismu biti napisane ploče na javnim ustanovama, Beograđani su prošlost ostavili tamo gdje joj je mjesto – u prošlosti. Otiđite u Sloveniju, za razliku od nas kepeca, oni su davno shvatili da je prošlosti mjesto u prošlosti, da budućnost i gospodarski oporavak ovise o turizmu, a da su Rusi, kojima je ćirilica puno bliža nego latinica, najbolji turisti– mislim da nećete naići na niti jedan hotel ili oznaku javne ustanove bez natpisa na ćirilici/azbuki uz onu na latinici.

Ne kažem da je situacija ista u ostalim dijelovima Srbije, međutim nije da u Hrvatskoj postoji ujednačeno mišljenje (aj’ da vidim nekog tko se usred noći usudi pivat za ‘Ajduka na Ribnjaku).

Sve u svemu, Beograd definitivno preporučam za kvalitetno isplaniran vikend. Upozoravam samo kako jedan vikend vjerojatno neće biti dovoljan da obiđete sve što ste zamislili pa je i više nego korisno napraviti plan unaprijed. Svakako predlažem detaljno proučiti
• http://www.beograd.rs/cms/view.php?id=1038
• http://www.beograd.rs/cms/view.php?id=28279
• http://www.belgradian.com/sr/1-2-dana-u-beogradu/1-day-in-belgrade/.

Što se smještaja tiče, i više nego jeftino/pristupačno. Svakako bi, za prvi put, preporučio neki od mnogobrojnih manjih hotela u centru, kako prvi dojam o Beogradu ne bi pokvario „loš“ privatni smještaj. Daleko od toga da ima fizičkih ili sličnih neugodnosti na nacionalnoj osnovi, samo iz vlastitog iskustva znam da im čišćenje privatnih smještaja očito nije jača strana.

Kakva su Vaša iskustva sa Beogradom, da li ste već bili ili planirati? Budući da se već rade planovi za sljedeću posjetu, svaki prijedlog je dobro došao.